Hole in L A W
14.12.2005., srijeda
Život piše priče....
|
Evo kako i kao uvijek u teškim situacijama upalim svoj blogić tako me evo i sada tu kao na ispovjednoj stolici jednog malog čovjeka koji uvijek upada u nekakve laganini rećeno probleme.Ovaj put se mogu vratiti na poćetak tj na nastavak jedne prićice od prije koja izgleda ima dosta nastavaka.Druga teme("moja sebićnost"),isti glumci(Ja i Osoba)..Život piše priče pa tako i ovu kao i uvijek ućini prevelikom za čovjećanstvo,za shvaćanje.Ja ne znam što u činiti.Da se povućem u sebe,da zaboravim sve,da jednostavno izbrišem ono sretno lice s oćiju.Lice kojeg sam gledao s divotom..Ne!Ne mogu ga zaboraviti tako je upečeno u moje oči i ne želi mi sići sa zjenica.Pitao sam osobu da mi nešto prevede iz Engleskog našto je odgovorila da hoće..Poslije mi je poslala da to od mene nije ferali da je ok..Rekla mi je da joj je određena osoba preminula,na što sam rekao da ne mora.Ponovo je rekla da hoće..Jedan problenćić u tome jest da mi je rekla za osobu istog dana prije i kako sam od srama mogao pitat..Tvrdio sam da nije,ali kako i uvijek ne znam više.Ja se ne sijećam,a ona tvrdi da sam joj poslao..Sad ne znam što da mislim,što da osjećam jer mi kroz glavu prolazi mogućnost da mi je ipak rekla..NE ZNAMMMMMMM:........NE Znam što sam jućer radio,s kim sam pričo..Od nedjelje do danas sam crtao 42 sata rad iz Zgradarstva,Učio svako jutro,veće 5 predmeta od kojih sam svaki dan imao po 2...Mući me pitanje Jeli mi rekla,ili ne..Ali sad to više nije važno..!Kao prvo ljutiti se zbog toga nije razlog,ljudi smo,čovjek sam.Zatim se naljutila jer sam je zamolio da mi to pošalje e-mailom jer stvarno nebi stigao to uzet našto je rekla da ne može.Nemoraš mi onda jer stvarno nestignem uzet...Završio razgovor..U njenom blogu sam proćitao da sam se ja naljutio na to,te da mi se ona ponudila,a ja da nism htio doć po to...Dosta mi je stvari u životu,tj stvari prava da netko drugi razmišlja tvojim mozgom.NISAM SE NALJUTIO..Zašto,ali oćito je to njena iscrpljena glavica povezala kao i inaće svojim redom..Zatim da je nism pitao kako je bilo na sprovodu,da samo mislim na sebe..Ja mislim da u životu dosad sam naj manje mislio na sebe.Mislio sam uglavnom na nju te još jednu osobu......A što se tiće sprovoda ja mislim da nije u redu da nekoga nazovem i pitam;Hey Kako je bilo na sprovodu??.Mislim pa promislite malo glavom.Što bih trebao promijeniti svijet..Ta osoba je previše isfrustrirana osobama okolo nje,malim stvarćicama što ne vrijedio.Misli na sve,ali samo na sebe uvijek zaboravi.To sam joj već rekao,ali oćito nije imalo koristi.Vjerujem i ponosim se sobom jer vjerujem da sam joj bio prijatelj kakvog nikad u svom životu neće imati..Stvarno nebi znao što joj se vrti u njenoj glavi.U nekim stvarima je strašno čudna kao što su.Ja mislim da prvo gleda one lošije stvari ne tražeči u nima ništa dobro,prebrzo dolazi do zaključaka?prelako odustane od u ovom slućaju mene.Kao i uvijek na kraju bude zaboravi sve.........Stvarno se više neću živcirati ni zbog svega jer ću stvarno prolupat..Samo joj želim reći da je njena tajna moja tajna,naše tajne još su uvijek naše tajne i da je nikad neću ispustiti iz zagrljaja.Ijako neće biti tu grlit ću njenu sjenu,njen miris..Prolazit će dani pitat ću se gdje je ona,jeli još uvijek sanja one snove što smo ih zajedno sanjali.Jeli dosigla vrhunac-granicu sreće.Jeli opet plakala-što jest jest često plaće.Možda je bolje da plaće jer kako god bilo tako će se jedino riješiti tereta života...Smijeh će joj uvijek biti negdje u prićuvi kao dodatak njenom kako je i sam napisala lažnom licu koje će se prikazati meni iako to ona neće znati.Nećemo prioćati,samo ću je gledati,a njen osmijeh će mi mahati..Pozdravit ću se s njenim osmijehom i kao i svaki put reći to je moja L.......Neće proći tren kad ću zaboravi rupicu na teniskama,njenu minicu u kojoj se kako kaže ne uklapa među šminki ljude.(Suha).Ne traži da se promjeni,već samo da zaviri u svoje srce i on stranicu koja je krvavim perom napisana u formatu tuge zaklopi,ali nek stavi komad papira na tu stranicu jer će se i tuge zaželit,a život bez tuge je život bez ićega..... Ako budem mogao dosegnuti zvijezde Skinut ću ih samo za tebe Sjat će mi oko srca tako da možeš vidjet istinu Od sada umirem Samo u svojim snovima Kad bih mogao promijeniti svijet Bio bih netko u tvom svemiru. |
01.11.2005., utorak
Lijepa naša ...B i H
|
Evo danas sam like a degen otišo na jedan mali izlet preko pun kurac dolina,isto tako brda i ostalih nam reljefnih oblika prema dragoj Hercegovani u potrazi za Ravnim(tako ze zove mjesto).Malo tamo,malo amo nitko nema pojma put a oni koji su ga i znali u ton trenutku ga nisu znali pa je tako moja draga majćica konstatirala da smo Bogu za petama i da smo se izgubili na što sam ja bio jako oduševljen jer mi se ionako nije baš nešto pretežito išlo u to selce bolje rećeno u tu pripizdinu bez signala.Napokon preko granice nekim putem i mi stigosmo na naše odredište sa velikim smješkom na licu.....Sretnemo neku babu od 97 godina koja se zove "mala mare" i koja se sjeća mog tate kao malog jer je moj tata tamo navodno dolazio kod neke tetke kojoj sam uspio vidit kućicu velićine1,5x1,5,ali da neskrećem s teme počavrljali sa gluhom Marom koja mi je dala ruku i rekla mi da je ona Mare(kako sarkastično),pošli na grobljašce gdje ih pokapaju kao kobasice jedne do drugih u redovima(morate vidit da bi zamislili),ali da ne bude zabune grobovi su im prelijepi sa mramorom(jednostavno naprednihi od Hrvatskih).Selo puno napaljenih likova jer nemaju žene mlađe od 70 godina tako da su mi gledali mami u guzicu(ah smo se nasmijali),pedofili.........Vidio sam stećke koji nisu lićili na stečke,uzeo sam kamen za uspomenu koji ne lići na kamen jer sam ja uzeo jedini na međi koji je bio prepun zemlje....Na sred Ravnog stoji tabela sa natpisom Madrid-2740km,Pariz-1786km i tako dalje.Mislim ...ha...ha..kako dobro,jebeš ga napredna zemlja...Kupili šteku cigara i nastavili put prema našem domu.....Nažalost drugim putem kojim se dogodila ista stvar samo je bila noć a nisam imao želju spavat na cesti gdje u okrugo od 3km nema žive duše osim 2 krave koje su mahale repom i rugale mi se u lice...(defektne krave na prelijepom okolišu)...Eto to je to bay bay.................................................Be happy because you are not alone........ |
26.10.2005., srijeda
Natapirana crnorizla.......
|
Svijet je bolji,"lijepši" i zanjimljiviji iako je bio i prije sa našom natapiranom crnorizlom!iako u suzama(doslovno)izdržala je pokusni tretman uljepšavanja...Valjda joj je životni moto Sve Za Ljepotu,nikad se nezna čovjek te zna iznenadit...Plemenite duše mirno je sjedala na čeličnoj stolice budučnosti shvačajući stvarnost sadašnjosti..Mislim prvo por poteza češljem,zatim spalivanje oštečenih vrhova koje smo pokušali spalit(kojih je bilo zaista mnogo)naravno nismo uspjeli jer nagon za osvetom čučao je u tom dobročudnom srcu te je nakon nekog vremena i izašao,zaželio nam dobrodošlicu.....Nakon urađenih radova na toj gustoj šumetini slijedilo je i fotografiranje.Iako nismo profesionalci kao divni ljudi iz 24sata,Du revije i td. naši "profesionalci"slingura i zoom to su uradili kako spada pa naš rad možemo ocjeniti odlićnim.Nisam ni sumljao na naše fotografe,ali samo profesionalci mogu izvući peravi osmjeh sa tog lica kojeg tu i tamo zabole stanice...ha ha.Zatim se naš model uputio tj osnovao adoption service za posvojenje defetnih ljudi.Ja sam od poznate nam osobe dobio papu,kojeg sam našopao slatkišima i čokoladom,te je prije obaveznog spavanja u mojoj pernici oko 8 ipo uredno obavio,bez ikakvih problema čak i tuširanje i drugo.Pozdravljam ovim putem sve koji su sudjelovali u ovom trenutku a to su redom:ovca meni s desna ,zoom ovci s desna,slingura zoom s desna,mašu slinguri s desna te našeg robota maši s desna.Bit ču uz vas u zvuku vašeg života,kao anđeo čuvar dosljedan,istinit.... P.s-Crno rizli želim uspješnu budučnost u ovom poslu te se nadam da nas nečeš zaboraviti kad postaneš poznata.Jednog dana hm...... |
23.10.2005., nedjelja
Dan "D"
|
Eto sinošnje većerce je proteklo u dobrom raspoložanju mene i crnorizle jer nas je ostala dvojka "napustila" ali eto mi smo iskoristili to za uvježbavanje naših glasova na pjesmama Leteći medvjedići i td.Intepretacija je bila odlićna tako da zaključak slijedi:Svi na estradu....Vratimo se par sati unaprijed.zoom i ja krenuli na Mjesto odredišta ali nas je putem odvukla neka tamna sila kojoj nismo uspjeli pobjeć iako smo se trudili.Sila je bila na kreaju tako happy i cijelo nam se vrijheme smijala a pogotovo kad mi je počela trnuti desna noga..Ha ha..Usput smo skontali da smo Maro i Baro,ali nije ostalo na tome.Dobili smo i Vlaha te sa sigurnošću,doslovno možemo reći da smo "mali zeleni".Ko uvijek već poznato vadi se mizerija koja se dobila teškom mukom,mukotrpnim radom naših parentsa,te se potrošila na "čokolade i ostale slatkiše.P.S-Zahvaljujemo našem Vlahu.Pjevalo se ,sviralo se,reklamiralo se tj Ja i Vlaho smo reklamirali vinčeko i pivčeko tako da če se prodaja tih artikala prodavati više za 67%..Netreba zahvaljivat mi smo po prirodi darežnjivi ljudi.počela kišica lagano da pada,polagano se sve popilo,polagano nam se na lica nabacio onaj pogled u daljinu..Daljina je bila tako daleko,bar u tom trenutku.U neke ure krenuše doma i kao i uvjek stavimo na lice onaj normalan smješak,normalne oći te ulazimo pod tuš onako kao i svake subote izbezumljeni....... |
22.10.2005., subota
Raspizdi mi život
|
Stvari koje me(vas moguće) živciraju.... Kao prva stvar trćiš kad te netko zove a čim ti nekoga zoveš onda se neda....Primjer dan ispod.. Telefonski razgovor-fakat trebaš razgovarat s tom osobom Ja:Ej gdje si! Osoba:Doma,ležim na krevetu. Ja:Oćeš izać. Osoba:Nemogu sad.. Nakon po ure..... Ja Ej očeš doć to dat...... Osoba:Izbacit ću vam ispred vrata,ma doću tamo,zazvat ću vas(što se naravno ne dogodi) Ja:Dobro Nakon 15 min.... Sretnem jednu osobu te je zapitamo.... Ja:Kud ćes? Osoba:Idem tu..........i tamo Ja:Gdje je Osoba iz predhodnog razgovora, Osoba:Eno je doma gubdani,sluša mjuzu i tak. Ne trćite za nekim jer kad vam ta osoba treba u tom trenu nema je jer se njoj ne da izdvojim 15 min...... Stvar druga.... Taman idete leć u 2 sata te vam svaku jebnenu većer kraj kuće jebeni mehanizam za zalijevanje tupi u mozak tako da se razbudite radi jebeng gradskog cvijeća. treća stvar... jutro,sinoć ste legli u 5...Dođe suswjed i stane se derat na sve glase po kući..Ma baš divno,ćak se nemožeš ni naspavat.. Ćetvrta stvar... Kiša draga pada punih 30 sek te prestane i tako uzastopce uru vremena.Pa nek pada ili zauvjek šuti... Eto malo da se ispušem....... |
"Prošlost bez ideje nije nego fotografija........."
|
Evo sam upravo proćitao jedan od meni zanjimljivijih blogova i lijepo sam se nasmijo,onako usrano po prvi put...Eto samo da znate(tj ne znate jer...) da počimljem pisanjem moje autobiografije i nadam se da če se prodavati po svim selendrama koje imaju knjižaru,ma i ako nemaju uvozit čemo mi to ilegalno,jer kako jedna osoba kaže svi će obrazovani ljudi čitat moju biografiju.Bit će to pretećea 21 st,tako da se moram psihički i fizički pripremit za to jer ipak neće biti lako biti poznatiji od A.Šenoe i drugih sjebanih književnika.Ne brini tvoj mi jebeni trokut stoji na stolu(trokut bez jebenog smisla).baš šteta što nečeš ovo pročitat ali kako si rekla nećemo remetiti anonimnost.Dvd očekujte tijekom 2014 god ako Bog dade para a i volje.A jednoj osobi poručujem da se izvuće iz jebenog lošeg raspoloženja jer mislim da je jedina osoba koja nije zaslužila bit nezadovoljna.Prolazit će misli drugih ljudi ti ćeš ih slušati,oni neće znati.Okretat ćeš se za njima i pogledom ulijevat nadu.Nastojat ćeš izmiriti prošlost sa sadašnjosti te će na tvojim rukama krvlju pisati Prošlost je fotografija,prošlost bez ideje nije nego sjena bez života,samo ti možeš ostvariti da naš život služi ideji. |
12.10.2005., srijeda
Svijet ne razumije nas i mi ne razumijemo svijet,što žalosna je činjenica.....
Više ništa ne razumijem,ne razumijem svijet,bit jednostavnog glupog govora.Kako svi na ovaj ili onaj način drugačije shvate nečiju rečenicu.Zašto se to u mom životu svakodnevno događa.Osoba kojoj je ovo upućeno zna o ćemu se radi.!!Nitko nije savršen ,a ponajmanje ja tako da ne znam više što bi napravio da skinem tu opaku boju s mog lica koja mi svakim danom ne da mira zbog drugih ljudi.Kao da me netko samo previo povezima zamagljenog života koji samo ja vidim. Istraži što je rečeno, a ne tko je rekao. Naša sudbina ne treba biti stvar prilika, nego stvar izbora.Očito sam ja onda po svim kriterijima izabrao krivo,ali nisam jer znam i zadovoljan sam sa sobam jar kad uđem u samo djelić tuđeg razmišljanja koji je isprepleten stvarima koje ne shvačam ni ja niti cjelina ,ali se ipak trudimo da shvatimo.Jednostavno je tako...Evo sad sam pogledao jedan film o ljudima koje su svi ostavili i zapitam se kako se zbog jedne gluposti može zaboraviti prošlost i dijelić sadašnjosti.Na kraju filma sam stao plakat iako nisam ni shvatio da mi suza ide niz obarz i tek sam onda shvatio značenje filma.Ipak kako god bilo suze su čovjeku najbolji prijatelj, kad te svi ostave one se pojave..Svi moraju shvatiti da srce ima razloge,ali razloge koje razum ne razumije i tu se stvara problem.Ja se samo imam zapitati jesam li pri svom životu izabrao među paletom boja baš onu koja je tajanstvena ili pak onu koju ni jedan drugi čovjek nije htjeo uzeti.kako god bilo ponosim se to bojom jer mi ta boja i razmišljanje davaju i otvaraju stazu za naprijed.Ne da mi se više razmišljati o nikome,o ničemu jer si tako samo sjebavam život.U ovom trenu samo želim da dodje kasna noć da mi se nekim čudom nabaci veliki osmijeh na lice,da me počme bolit briga za sve..Na vama je da otkrijete kako |
02.10.2005., nedjelja
Žena za sva vremena.....:)
|
Ovaj post želimo posvetiti jednoj posebnoj osobi iz kvarta koja je dala sve da bude viđena...Tako nas fasciniraju te njene torbice,maice,na pretek njenih kompletića koje nas ostavljaju bez teksta svaki put kad otiđe samo do,sto mislite....Pa naravno do butige!!Ne mislimo ništa loše o ovoj osobi samo smo,neznamo kako bi rekli..."Zadivljeni"!Naravno nemislimo da je loša osoba već samo da je prepotentna,iskompleksirana,arogantna,umišljena,glupa i nezahvalna,ali možda se ispod svega toga krije dobro srce.:)Neznamo kako takva jedna osoba može pobijediti na izboru za miss turizma,zapravo mislim da znamo,a zna i cijeli grad da joj je dobrostojeća majčica uplatila pozamašan iznos,neznamo čega(maraka,kuna,dolara...)izvršnom članu tadašnjeg žiria.Evo sad bi vas mogli ostaviti da uživate u jednoj pjesmici koja je stvorena baš za tu osobu... Tako lijepa, držiš svijet u šaci na tvoj mig pijuni plešu, ti si kraljevna u bajci: Tvoj vjerni suputnik, oblak skupoga parfema obavija meki baršun tvoga porculanskog tena. Tvoji nokti ne pucaju, tvoja kosa nema sijede, Tvoje ruke su nevinije, tebi se nikad ne jede. Znaš sve sexi manire, na telefon kažeš: «halo?» (mora bit sexy glas) pozvana na tri domjenka al ti se nije dalo...Itekako si pošla Imas sobu za cipele i gurua(bazen) protiv stresa koji i usput čita tarot, i za tebe i za pesa... Imaš odjelce za Fifija i laptop za chatat s društvom al moraju malko čekat jer tipkaš sa jednim prstom. Voliš svijeće i cvijeće, kupke s mirišljavom soli: Zapravo ne voliš sex, al daješ jer on to voli.Moš mislit Držiš čašu s dva prste, znaš berbu ko somelier, Procjenjuješ umjetnine, «Jel Lipovac il Berber?»Jel Dolce Gabanna ili Benetton Znaš sva kulturna mjesta gdje lupetaš prazne fraze «Veni vidi vici, ne?» bacaš latinske izraze.citiramo:"Tata ovaj je kufer teži nego moj iz Grčke" Uđi u limuzinu, ima bar, TV, klimu Gospon te mazi po nozi, s donje usne briše slinu, Smješkaš se, mjenjaš temu, «evo auto je već pred stanom», Izlaziš, glasno se smiješ, nek znaju, carica(Čučkonja) je tamo. Pomirena sa sobom, ulaziš u stan «Kakav divan dan», pomisliš, «divan dan!» I štikle postanu tijesne, i leđa nisu više ravna, I šminka razmazana...ostaješ tako sama.Jednostavno bez svih. I osmjeh više ne sjaji, kosa nije tako bajna, Sise idu na dole...ostaješ sama. I srce više ne osjeća, glava više ne sanja, Ne daj se godinama, Petra...ha..ostaješ sama. Ne vrijediš tol'ko dušo, precijenila si se, misliš meni bit na grbači - kako da ne, svako ko te vidi najradije bi te puko, samo si za to stvorena - tuko ti si moja princeza, tako slatka kad se smiješ, svi mi zavide kad izađemo van, skupa pića piješ tako i izgledaš, ne može te imat svatko ljepotice izgledaš tako slatko, Ha ha ha Al brate mili skupa si, nisi isplativa investicija, Dušo draga jel imaš ti ikakvih ambicija(Ne), šta'š cijeli život po kavama, družit se s tim kravama, za pedeset godina šta misliš šta bi bilo sa nama kad život se promijeni - i nestane glamura sve što ostaje je priglupa nerealizirana cura, (Da) mi(sli)š da cijeli život ću radit da tebe izdržavam, ma odi mi u kurac, takvu vezu ne podržavam, sorry ne trebaš mi, nađi drugog kretena ak' se tvoj život vrti oko auta i parfema, šta znači dobar seks, to ti je jedina kvaliteta, oš ti donosit novce u kuću, nećeš, šteta, ja hoću al' ne za tebe takvu, dušo shvati da sva ta tvoja sranja neko na kraju plati nađi drugu budalu za to što trebaš da ti sredi, sa mnom nećeš, tvoja pička ipak tolko ne vrijedi Ti znaš sve i znaju te Gdje god da dođeš ti si zvijezda carice Smješe se, snimaju te Daj baci im bar kost da navale Ti znaš sve i znaju te O tebi šapću masne tračeve MI ne,nismo mi takvi I smješe se, snimaju te I čekaju priliku da ti uvale... Za P.Č. |
01.10.2005., subota
Zauvijek u našim malim srcima
|
Danas se nažalost dogodilo nešto neočekivano...Moj dragi hrčak je uginuo i sad smo zauvjek ostali bez njega u životu ali ne i u srcu.Takav je život ili ti ga život nije pošten.Kad sam ga uzeo u svoje ruke oblila me tolika toplana kojoj je zračio čak i kad je mrtav.Nekoliko sam ga trenutaka mazio po njegovoj mekoj dlaki i po njegovom mekanom tijelu koje je več bilo ukočeno,ali ja to nisam mogo shvatit.Pričao sam s njim i oprostio se na način prikladan jednoj takvoj životinjici koja je pola svog života upravo svojom dobrotom dala nama.Šaputao sam neshvačene riječi i pretvarose da mi kao i uvijek odgovara svojim tajanstvenim pogled,svojim pokretima....Iako sam znao da je kraj u glavi sam zamišljao tek početak.U trenu su mi kroz glavu prošle slikice u kojim je on itekako surađivao.U očima sam mu vidio odraz tuge zato što je uginuo.Kao da mi govori da nije htjeo,ali da sad nema povratka.Vidio sam mu odraz najljepših nada,vidio sam Đ. kako ga hrani i zabavlja,kako ga svi kao i uvijek maze i paze,kako kao sretni hrčak trči svojim malim nogicama po kauču.Kako ga slikavaju i kako ga volim.tek tad sam vidio kraj.Gledam njegov kavezič i samo izgovorim Bigi,ali on nije tu i pitam se zašto?Stalno mislim da je sad usamljen i da nema nikoga tko če ga pomilovat,tko če mu dat nadu da trčara u njegovom kolutiču,tko če mu mijenjat piljevinu i sijeno,te da če zauvijek ostat sam,izdvojen od drugih kao jedinka.Ali ipak znam da ga nemogu odbacit te da če ga Bog Hrčak primiti do sebe kao mog malog anđela..jednostavno je tako nema više pogleda u mene kad izlazim,tko če mi se javljat kad izlazim,tko će mi reći ili bar pokazati rijeć Vrati mi se opet.On je nestao u sjenu,kao da ga je mali vjetrić otpuhao na neko bolje mjesto,mjesto gdje će me se nadam se sjećat i gdje će nam svima reći da ne budemo tužni.On je bio jedan i jedini kojeg nitko više ne može zamijeniti,jedan koji trći na svoj način,a drugi ne znaju ta način,jedan koji spava ,ali opet na svoj način način kojeg ču uvijek pamtiti.Sad je u vrtu u svojoj kutijici od sladoleda koja je napunjena piljevinom i u kojoj on lijepo spava,samo nažalost zauvijek jer kako je rekla jedna osoba Život Nije Pošten...... |
25.09.2005., nedjelja
VRIJEME OTKRIVA ISTINU
|
Prije nekoliko dana dogodila se jedna situacija koja mi je promijenila život,bar donekle..Moje drage prijateljice su mi u povjerenju govorile kako se nemogu nikako riješit te osobe koju čemo nazvat"KOMPLEKS" i kako joj moraju reči sve u lice kako one tako nemogu u čemu sam i podržao..jednostavno im nije bilo ugodno s njom.Rekle su mi još da za mene po školi govori da sam peder,a dok meni na kavi govori neke pričice...I tako je njima puko film i sve su joj sasule u lice..I od tada se sve prmjenilo jer je ta osoba jednostavno okrenula svih njih protiv mene nekim pričama što ja uopče nisam rekao nego je izvučeno iz konteksta unatoč tome što smo znali da će se okomit na mene..Nisam mogo shvatit kako kao prvo neko može misliti da sam je htjeo okrenuti protiv svah,a kao drugo kako to može i sama napraviti..Nikad nisam mogao zamislit da je kadra to napravit,ali od nje sam to na neki način i očekivao,ali one,pa znale su da če to napravit..Napadne me jedna od njih i kaže:Kome se ja to uvlačim u guzicu!!!Što joj je dragi kompleks rekao...Zatim me stanu napadat u wc s nekim rečenicama kao:Neka ti se ove moje rići urežu u pamet i nek ti ozvanjaju...Mislim stvarno da sam išta imao protiv nje pa ajde,neko se valjda jednostavno osjetila ugroženom što znači da ima kompleks manje vrijednosti..I jako mi je žao zbog nje i njih ali shvatit če ona ,a i oni što je napravila,ali meni tat neče više trebati takvi ljudi..Uvijek kažem čuvaj me Bože, prijatelja, jer se neprijatelja čuvam sam.Stvarno ne znam što je htjela promijeniti svijet e pa onima koji žele promijeniti svijet, dopustite prvo da promijene sebe.Ona če u jednom trenutku pogriješiti i tad če se sve otkriti.neznam kako čovjem može tako nisko pasti,i kako može se stat derat nekoga na sre ulice,jebiga to je stvar odgoja..Ja uvijeg govorim da je bilo kakav konflikt treba ga riješiti u dvoje i to na normalan način.Ali ona to nije mogla tako jer joj nije bilo u koristi da mi to riješimo več dfa me napadne pred njima.I sad sam promijenio mišljenje o svima,o svemu jer meni ne treba nitko,ja mogu žćivit i bez njih,jer ja se ne spuštam ispud mog ponosa i dostojanstva jer to mi je najvrijednija stvar koju posjedujem u životu,a bilo bi šteta to izgubiti zbog ljudi koji su tupavi,naivni,bez imalo samouvjerenosti i bez imalo dostojanstva...Jer ako misli da sam glup vara se,ja sam ipak prošao dosta toga u životu,ali ne mogu protiv nje,jer ona ti jednostavno može utuvit u glavu svakakve priče a ja se stim pričama ne mislim zanemarivat.Ona nek imak puni glavu ljudima koji joj to dopuštaju ja neču,jer imak kako sam reko moja razina je očigledno iznad svih..Nakraju se u ovom želim oprostiti s njima..Prijateljima kojima sam čuo svaku misao,vidio svaki san zatvaram oči i uši..I ako se ikad nađete bespomočni u nečijem zagrljaju potražite me jer ču ja uvijek biti tu za vas ali na potpuno drukčiji način.Jednostavno je tako..Volim vas puno. Izmedu onih koji nas više ili manje cijene cesto je razlika u tome da li nas više ili manje trebaju. |
08.09.2005., četvrtak
Posvećeno osobi koja nije samo osoba za tren,već osoba za cijeli život......
|
Evo ovo sam želio posvetiti najdivnijoj osobi na ovom svijetu...Jes da nitko nije savršen ali ona je upravo blizu tom savršenstvu.....Kad ljudi kažu ako imaš sve, super čovječe tebi je savršeno,ali neznaju ima li ta osoba razumijevanja kod drugih.....E tad je osoba savršena......Najdivnija osoba na svijetu i ja smo se upoznali jedne divne većeri na jednoj plaži,misleći kad sam je ugledao da je tek obična cura koja je ok...Vrijeme je pokazalo svoje i sad se s njom može razgovarati o svemu,o mojim,o njenim,o svačijim problemima...Želim joj ovim putem reči da da mi je drago što je tu,što je kraj mene,što je kraj svih,jer takva se osoba sreće samo jedanput u životu...Drago mi je što u svemu nađe trunku onog dobrog onog što mijenja svijet...Ali jednostavno je okupirana drugima i o njihovim promjenama..Svi se mjenjamo,mjenja se i ona,mijenjam se i ja,ali tome pridaje puno pozornosti iako če reči da nije tako.....Nazvala si me jedan put plačući mi9 na telefon da se svi oko tebe mijenjaju i da to tebe pogađa i drago mi je da si me nazvala jer tat čovijek svati i drago mu je da mu se netko obrati za savjet ili pak očekuje od tebe jednu lijepu rečenicu ili čak pjesmicu....Ali moja ti,moraš shvatiti da je žoivot realan,da je realnost sve o kolo nas,da je sve ama baš sve samo stvoreno za čovjeka i da se to mora prihvatiti...Ti tim samo razbijaš glavu.Čitajuči tvoj blog rekako sam si da moram ovo napisat jer kako nam je "bivša" prijateljica rekla:SVIJET JE OKRUTAN....Da on jest okrutan ,ali samo ako ga ti učinis takvim i ne zaboravi da se i drugi moraju ispuhat,da se jednostavno moraju mijenjati,jer kakav bi bio svijet da smo svi cijeli život isti....Život bi jednostavno bio jednoličan......Još ti jedanput govorim da sam sretan što te imam,a nadam se da si i ti sretna,jer znaš što smo sve prošli u samo malo vremena poznanstva i da se nismo rastavilo,jer naše je prijateljstvo jednostavno tako,posebno i drugačije ode drugih na svojsuper način i zato sam zahvalan samom sebi i naravno tebi.Ipak da nema tebe i da nema mene nebi ni bilo ovog prijateljstva kojemu pojedine osobe mogu zavidit i nadat se da če i oni jedanput imat takvo....Jedinstveno i neobično:-)))))))))))))A, kad binaše prijateljstvo ovisilo o vremenu i prostoru, onda bismo, svladavši vrijeme i prostor, upropastili i naše bratstvo! Svladamo li prostor, ostaje nam samo OVDJE. Svladamo li vrijeme, ostaje nam samo SADA. Zar ne misliš da ćemo se na tom putu, između Sada i Ovdje, ipak povremeno susretati? KISSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSS AND THANKS |